Osnivanje HPD Mosor

Hrvatsko planinarsko društvo “Mosor” nastalo je spontanom inicijativom odozdo, većinom mladih ljudi, punih poleta i želje za radom, koji su se već prije osnutka društva bavili planinarenjem. Bili su to već izgrađeni planinari, koji su upoznali ljepotu prirode obilazeći dalmatinske planine s prof. Umbertom Giromettom, profesorom prirodoslovlja u splitskoj realnoj gimnaziji. Dr. Zlatko Prebeg, tajnik središnjice HPD u Zagrebu, je prilikom boravka u Splitu kontaktirao profesora Giromettu u svezi osnivanja podružnice HPD u Splitu. Uskoro se to i ostvarilo, jer je poslije temeljitih priprema grupe splitskih planinara zanesenjaka sazvan osnivački sastanak u prosincu 1925. godine.

Prvi službeni sastanak Hrvatskog planinarskog društva, podružnice „Mosor”, održan je 04. prosinca 1925. godine u prostorijama akademskog kluba u Splitu. Tada je izabran privremeni Upravni odbor u koji su ušli dr. Ante Ercegović (predsjednik), Josip Korštek (tajnik), Marijan Petrošić (blagajnik), te dr. Jakov Miličić i Ivan Fradelić (odbornici). Već 9. prosinca 1925. godine priređen je prvi izlet na greben planine Kozjak iznad sedam Kaštela, a kojem je prethodilo predavanje profesora Giromette o planinarstvu, opremi planinara i Kozjaku.

Krajem te iste godine razrađen je program rada novoosnovanog društva. Djelatnost je podijeljena na sekcije: izletnu, znanstvenu (kulturno-prosvjetnu), foto, financijsku, sekciju za pošumljavanje, za geografske karte i knjižnicu. Kasnije su prema potrebama i aktivnosti osnivane nove sekcije: humana, markacijska, špiljarska, skijaška, itd. Čvrst i jasno zacrtan program djelovanja omogućio je planinarskim entuzijastima, kako nositeljima aktivnosti, tako i svim članovima učesnicima akcija, da pokažu svoje ljudske vrijednosti i planinarsku sposobnost.

Najaktivnija i najvažnija bila je izletna sekcija kojoj je pročelnik bio prof. Umberto Girometta. Gotovo nije bilo sastanka na kojem on ne bi održao poneko predavanje planinarskog ili znanstvenog karaktera, ili izleta kome on nije bio organizator. Na trećoj glavnoj godišnjoj skupštini 20. ožujka 1928. godine izabran je za predsjednika HPD „Mosor” i tu je dužnost sa velikim uspjehom obnašao do svoje prerane smrti 27. travnja 1939. godine.

Između dva rata

Odmah poslije osnivanja društva naglo raste broj mladih članova. Rad sa mladima nije bilo nesigurno početno tapkanje i eksperimentiranje, već se jasnim programom i sustavnim radom uspješno krenulo na svim poljima planinarske aktivnosti.

Prosvjetno-kulturna sekcija je svoje djelovanje izvodila u predavaonicama, ali i prilikom izleta u planini. Pritom su držana predavanja o prirodnim znanostima, meteorologiji, higijeni, zmijama otrovnicama, skijanju, alpinizmu, i opasnostima u planini, šumarstvu i pošumljavanju, i sl. Uz predavanja, sekcija je izdala i veliki broj stručnih i popularnih članaka, opisa planina, jama i špilja, izleta, društvenih i propagandnih vijesti koje su izlazile u splitskom i zagrebačkom tisku.

Izletna sekcija je bila je najaktivnija sekcija drušva. Priredila je veliki broj izleta, jednodnevnih ali i višednevnih. Najčešće su organizirali ture na Mosor, Kozjak, Biokovo, Velebit, Omišku Dinaru, Svilaju, bosansko-hercegovačke planine (Prenj, Cincar, Bjelašnicu, Čvrsnicu, Jahorinu..), te slovenske Alpe.

Sekcija za pošumljavanje je imala značajnu aktivnost za planinarsko društvo, ali i za cijelu regiju. Rezultati njihovog rada na pošumljavanju dalmatinske planinske goleti i očuvanju postojećih šuma i danas govore o njihovom upornom i sustavnom djelovanju. Od 1927. sekcija pošumljava Mosor na predjelu Ljuvača, čak i prije izgradnje samog planinarskog doma. U toj godini je tamo zasađeno 15.000 komada mladog crnog bora, posijano oko 10 kg sjemenki crnog bora, te zasađeno 200 vrba i 100 jablana.

Svake godine održavala su se po dva šumska dana, u veljači i početkom studenog, kada se pozivalo na učešće gradsku školsku mladež i žitelje okolnih sela. Pošumljavalo se najviše na Ljuvaču, oko Lugarnice na Užinskoj kosi, na Vidovoj gori na Braču i oko špilje Vranjače u Kotlenicama. Rezultati tog rada su danas najbolje vidljivi na borovoj šumi pored planinarskog doma na Mosoru.

Špiljarska sekcija je istraživala kraške pojave, nastavljajući tako tradiciju „jamara” sa Velike realke. Istraživane su jame i špilje okolice Splita, a zatim je djelovanje usmjereno ka uredenju špilje Vranjače za turistički posjet.

Izvedeni radovi u to vrijeme bili su pravi pothvat. Trebalo je izgraditi do dna predvorja cementne stepenice, kroz špilju provesti staze, postaviti željezna vrata, rukohvate, uvesti elektricno osvjetljenje, proširiti uski prolaz u drugi dio špilje, izgraditi 450 m kolne ceste do špilje i okretište za automobile. Dio radova odvijao se i nakon otvorenja špilje sve do 1934. godine, a u međuvremenu je izvedeno i pošumljavanje okolice. Svečano otvorenje bilo je 15. prosinca 1929. godine uz nazočnost predstavnika vlasti, članova društva, ljubitelja prirode i mještana sela Kotlenice.

U tom periodu HPD “Mosor” izgrađuje i uređuje niz planinarskih domova, kuća i skloništa. U samo deset godina od osnutka, društvo je vlasnik, upravljač i korisnik šest planinarskih objekata na Mosoru, Kamešnici, Vagnju, Cincaru i Vidovoj gori.

Najznačajniji objekt izgrađen u tom periodu je planinarski dom na Mosoru (podno izvora Ljuvač). Ideja o gradnji doma potekla je 1927. godine kada se poduzimaju koraci na prikupljanju sredstava. Temeljni kamen položen je 24. studenog 1929. godine, a svečano otvaranje planinarskog doma izvršeno je 10. listopada 1931. godine. Tom dogadaju bili su nazočni ne samo mosoraši već i planinari iz drugih krajeva Hrvatske, žitelji okolnih mjesta u narodnim nošnjama, glavari poljičkih sela, predstavnici vlasti iz Splita i ostali uzvanici.

Drugi svjetski rat

U vrijeme drugog svjetskog rata planinarska aktivnost se ugasila. Pokretna i nepokretna imovina HPD „Mosor” ostala je prepuštena sudbini. Medutim mosoraši su nastavili drugovati sa planinama boreći se protiv fašističkih okupatora, jedni sa puškom u ruci, na njima tako dragim planinama, a drugi ilegalnim radom u okupiranom gradu. Svi planinarski objekti koje su izgradili i koristili planinari, u vrijeme rata su korisno poslužili u borbi protiv fašizma.

U borbi protiv fašizma u II. svjetskom ratu poginulo je 14 članova HPD “Mosor”. To su: Petar Čulić, Veljko Gale, Hektor Hanzalek, Veljko Kaliterna, Tonko Kukoč, Ante Madiraca, Stojko Mikačić, Gaston Paškeš, dr. Izidor Perera-Matić, Stipe Peričćc, Žarko Radica, Nenad Ravlić, Frane-Drago Smoje i Ljubo Uvodić. 

Planina Mosor i sela u njenom okruženju, bila su gotovo čitavo vrijeme II. svjetskog rata poprište ratnih zbivanja i teško su stradala od fašističkog terora. Planinarski dom na Ljuvaču duže vrijeme je središte Mosorskog partizanskog odreda, prihvatilište boraca, krojačka, postolarska i mehanička radionica, te partizanska bolnica. U jednoj od fašističkih ofenziva planinarski dom je do temelja srušen, a Lugarnica jako oštećena. Slična sudbina zadesila je i planinarske objekte na Kamešnici, Vagnju, Cincaru i Vidovoj gori.

Socijalistička Jugoslavija

9. veljače 1945. godine sastali su se predratni planinari u domu Gusara u Splitu da bi pokrenuli planinarske aktivnosti. Odlukom tadašnjih vlasti trebalo je raspustiti sva planinarska društva, pa je to HPD „Mosor” početkom 1946. godine i učinio, a članovi su se morali odlučiti za aktivnost u planinarskim sekcijama pri fiskulturnim društvima Hajduk, Split, Jadran i Gusar. Iako fiskulturna društva nisu pridavala naročitu važnost planinarstvu, ipak se planinarska djelatnost odvijala putem izleta po Mosoru, Kozjaku, Vidovoj gori, skijaškim izletima na Vaganj, održavanjem šumskih dana i drugim aktivnostima.

Dozvolu vlasti za osnivanje samostalnih planinarskih društava, planinari su odmah iskoristili i 23. lipnja 1948. godine održali skupštinu na kojoj je društvo dobilo ime Planinarsko društvo “Split”. Nešto kasnije, na skupštini održanoj 21. prosinca 1950. godine, na prijedlog Eugena Bračića, jednoglasno je prihvaćena promjena naziva, pa se društvu vraća staro ime „Mosor”, jer je pravni sljedbenik prijeratnog HPD “Mosor”. Osnivanjem samostalnih planinarskih društava nastala je prekretnica u planinarstvu. Od tada su planinari mogli sami kreirati svoju aktivnost, a što se kasnije pokazalo djelotvornim.

Društvo nastavlja i pojačava djelovanje markacista na označavanju planinarskih staza i puteva. Na Mosoru je tako u ovom periodu markirana velika mreža planinarskih staza. Sati i sati volonterskog rada su utrošeni na označavanju, čišćenju od raslinja i uređenju stotinu kilometara staza.

Od 1957. godine foto sekcija organizira više fotografskih tečajeva. Društveni izlog se puni slikama iz planina, izrađene su brojne fotografije i priredeno je nekoliko foto izložbi.
U iducim godinama izmjenjivale su se brojne generacije snimatelja, pa je foto arhiva postala bogatija za mnoge snimke. Razvojem tehnike snimanja omogućuje da se mosoraška alpinistička ekspedicija Spitzbergen 73. snima sa filmskom kamerom, te prikaže na televiziji. Ulogu snimatelja na narednim ekspedicijama preuzima Stipe Božić, a te snimke osvajaju nagrade na filmskim festivalima.

Nakon drugog svjetskog rata članovi društva poduzimaju inicijativu za obnovu planinarskih objekata. Tako i planinarski dom na Mosoru, spaljen u ratu od strane talijanske vojske, niče iz pepela 9. prosinca 1951. godine. Već 1954. godine, se ponovno otvara planinarska kuća Lugarnica (također uništena tokom rata). Obnavlja se i porušena planinarska kuća na Vidovoj gori na otoku Braču.

Skijaška sekcija u ovom periodu organizira skijaške izlete na Vaganj, Sljeme, Platak, Jahorinu, Kranjsku goru, Vršić, Pohorje, te Stožer kod Kupresa. Vaganj je dugo godina bio splitsko skijaško središte i uz Kurtagića doce na Kamešnici, te Cincar služio kao baza za obuku splitskih skijaša. Skijaška sekcija redovito je zimi priredivala izlete u inozemstvo (Italija, Austrija. Francuska, itd.) za koje je vladao veliki interes. Sekcija se početkom 80-ih godina izdvaja i osniva samostalnu udrugu Skijaški klub „Split”.

Speleološki odsjek uređuje i osposobljava špilju Vranjaču. Speleolozi prate razvoj opreme za istraživanje vertikalnih speleoloških objekata i usvajaju najnovije tehnike istraživanja. Istraživanje klasičnom tehnikom (ljestvice), zamjenjuje se istraživanjem tehnikom dvostrukih užeta, a kasnije tehnikom jednostrukih užeta (najprije gibs, a zatim ded tehnikom). U skladu sa financijskim mogućnostima kupuje se moderna osobna i kolektivna speleološka oprema, pomoću koje se postižu vrhunski speleološki rezultati, a njenom čuvanju i održavanju posvećuje maksimalna pažnja.

Školovanje speleoloških kadrova provodi se kontinuirano u suradnji sa KS HPS ili samostalno. Tako su speleolozi uzeli ucešća na tečajevima, seminarima i savjetovanjima u organizaciji KS HPS u Ogulinu, Tounju, Sljemenu, Plitvicama, Mosoru, Zagrebu, itd., svjetskim i državnim kongresima, simpozijima u Barceloni, Karlovcu, Kupresu, Sarajevu, Starigrad-Paklenici, itd., gdje su bili nazočni u svojstvu učesnika ili kao instruktori i predavači sa referatima. Ipak najveći uspjeh u izobrazbi mladih speleologa-pripravnika postignut je organiziranjem i realizacijom 16 od 19 splitskih speleoloških škola.

U ovom periodu mosoraši se počinju ozbiljno baviti alpinizmom. Sve počinje 50-ih godina, kada desetak članova izvodi uspone po Marjanu i Kozjaku. Krajem travnja 1955. godine članovi PDS „Velebit” iz Zagreba drže u Splitu 8-dnevni alpinistički tečaj. Poslije tečaja formiran je Alpinisticki pododsjek. Broj članova se povećava i penju se prvenstveni smjerovi po Kozjaku, Mosoru i Biokovu. Najveći uspjeh postignut je 1957. godine kada Boris Kambić i Boris Kulić penju prvenstveno Mosoraški smjer, V° teškoće u središnjem dijelu Anića kuka u Velikoj Paklenici.

Dozvolom Komisije za alpinizam PSH 1958. godine pododsjek se osamostaljuje i formira Alpinisticki odsjek. Stiče se iskustvo na alpinističkim tečajevima na Velebitu, alpinističkom logoru u Tamaru u Sloveniji, te usprkos nedostatku opreme, izvode usponi najviših teškoća u okolici Splita, po Velebitu, Troglavu, Kleku, Prenju, Magliću, Durmitoru i Julijskim Alpama. Zatim se odlazi i u inozemstvo gdje se izvode usponi i osvajaju vrhovi područja Grossglocknera, Mont Blanca, Matterhorna, itd.

Razvoj splitskog alpinizma i postignuti rezultati omogućavaju Mosorašima sudjelovanje u alpinističkim ekspedicijama koje organiziraju planinarski savezi Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Jugoslavije. Mosoraši sudjeluju na ekspedicijama: Grenland 71 (Nenad Čulić tom prilikom imenuje jedan vrh “Mosor”), Ande 75, Kenya 79, Everest 79 (Stipe Božić tada razvija zastavu “Mosora” na Mount Everest), Lhotse 81, Kavkaz 81, Kang Guru 82, Pamir 82 itd.. Tri alpinističke ekspedicije su Mosoraši samostalno organizirali – to su bile: Spitzbergen 73, Hindukush 75 i Manaslu 83.

Domovinski rat

Početkom agresije na Republiku Hrvatsku planinari nisu stajali prekriženih ruku. U proljeće 1991. godine kompletan Speleološki odsjek se stavio na raspolaganje tadašnjem SNO-u općine Split. Članovi Društva bili su u manjim grupama ili pojedinačno u raznim postrojbama Hrvatske vojske. Većinom su djelovali u specijalnim postrojbama, a jedna ekipa najduže se zadržala u 264. izvidničko-diverzantskoj satniji (IDS) Hrvatske vojske.

Planinarski dom na Mosoru bio je sve do travnja 1992. godine središte za planinarsko-diverzantsku obuku 4. gardijske brigade Hrvatske vojske, a naši planinari bili su zapovjednici i instruktori. HPD „Mosor“ tijekom trajanja Domovinskog rata i nadalje je stavljalo na raspolaganje planinarski dom na Mosoru postrojbama HV-a za izobrazbu svojih kadrova.

HPD „Mosor“ ima, prema prikupljenim podacima, 70 sudionika u Domovinskom ratu, od čega su 36 dragovoljci iz 1991. godine. Pet članova položilo je život u obrani Republike Hrvatske, a 11 su invalidi Domovinskog rata. S ponosom i tugom prisjetimo se poginulih članova: Gorana Bonačića, Ante Bužančića i Stipe Marčića (članova Alpinističkog odsjeka), te Dragana Gojšalića i Slavena Ujevića (članova Speleološkog odsjeka).

Samostalna Hrvatska

Planinarski izleti su najpopularniji i najmasovniji oblik aktivnosti Društva. Od devedesetih godina prošlog stoljeća osjetila se potreba da se organizacija izleta, tura i pohoda podigne na višu razinu, pogotovo po pitanju sigurnosti. U tu svrhu organizirane su škole za planinarske vodiče, u početku u organizaciji Stanice planinarskih vodiča Split, pod vodstvom Milana Sunka, a kasnije u organizaciji Komisije za vodiče HPS-a. Danas u Društvu djeluje pedesetak aktivnih planinarskih vodiča s UIAA licencom.

Od 1995. godine HPD Mosor organizira Opće planinarske škole, u dva godišnja termina. Škole se izvode prema programu školovanja Hrvatskog planinarskog saveza, a u njima brojni planinari stječu osnovna znanja i iskustva potrebna za sigurno planinarenje. Treba istaknuti da je HPD „Mosor“ jedno od prvih društava u Hrvatskoj koje je počelo s redovitim održavanjem škola. Naši su instruktori i predavači, osim što su pomagali u osnivanju i radu planinarskih škola u drugim sredinama (Split, Kaštela, Solin, Omiš, Makarska, Imotski…), uspostavljali kriterije i standarde koje danas provode gotovo sva društva u Hrvatskoj.

Skupina Mosorovih planinarskih vodiča, koji su imali ambicije organizirati i voditi zahtjevnije pohode u visoka gorja, oformila je 2015. godine Visokogorsku sekciju. U sklopu sekcije organizira se edukacija, vježbe, izleti i ekspedicije u visoka gorja. Sekcija organizira i Više planinarske škole koje educiraju planinare o zimskom planinarenju, kretanju po osiguranim planinarskim putovima i planinarenju u visokom gorju.

U okviru Planinarske sekcije u Društvu aktivno djeluje grupa planinarskog pomlatka. Ona organizira škole za planinarski pomladak (tzv. Male planinarske škole) u kojima se djeca i mladi educiraju o osnovnom planinarskom potrebnom za sigurno planinarenje.

Početkom 2000-ih grupa mosoraških entuzijasta, ponukana nedostatkom kvalitetnih planinarskih karata radi na skupljanju GPS tragova mosorskih planinarskih staza. To je rezultiralo prvim modernim zemljovidom Mosora, autora Rudolfa Schwabea, 2008. godine, izdanim u papirnatom i digitalnom obliku. Pokazalo se da je to bila još jedna pionirska zamisao ponikla iz „Mosora“, jer je u godinama nakon izdavanja te karte HGSS, shvativši važnost tog posla za sigurnost planinarenja, pokrenuo projekt izrade karata svih planina u Hrvatskoj.

Fotosekcija organizira prvu “Mosorovu” izložbu planinarske fotografije, koja sa vremenom prerasta u međunarodnu izložbu. U novim društvenim prostorijama organiziraju se tematske i izložbe članova društva, a organizira se i nekoliko izložbi arhivskih fotografija društva u reprezentativnim gradskim prostorima.

Kad su se Svjetska federacija planinskog trčanja (International Skyrunning Federation) i Svjetska planinarska federacija (UIAA) usuglasile, zaljubljenici u trčanje dobili su zeleno svjetlo za osnivanje sekcije planinskog trčanja unutar planinarskih društava. U HPD-u „Mosor“ to se dogodilo 2016. godine kada je osnovan Odsjek planinskog trčanja. Prvi trening održan je u studenom 2016. godine, kada su „Mosoraške sikire“ pretrčale 13 kilometara po Kozjaku. Od tada redovito treniraju, sudjeluju i pobjeđuju na brojnim domaćim i stranim utrkama, populariziraju brojne planinarske staze i obilaznice.