Trebalo je nekoliko godina da se složi nova ekipa Mosorskih špiljara. Dinosauri i mlađa generacija nisu odmah počeli djelovati kao jedno. Dinosauri su tvrd orah kojeg nije lako otvoriti, ali kad su se napokon otvorili postali smo ekipa. U 2024. godini, krenulo se laganim tempom gdje smo kroz nekoliko sastanaka, stjenskih vježbi, nekoliko posjeta objekata, suradnji s drugim društvima i jednom topografskom snimanju lagano špiljarili i dopustili da vrijeme učini svoje.

Kronološki ću ukratko aktivnosti koje su obilježile 2024. godinu. Prva akcija bila je na području Buškog blata u susjednoj Bosni i Hercegovini. 26. listopada spomenute godine otišli smo na druženje s speleološkim društvom Mijatovi dvori. Plan je bio topografski snimiti Kameni ponor kod Livna. Nažalost razina vode bila je previsoka što kretanje u objektu čini puno kompliciranijim i opasnijim. To znači da nećemo moći kvalitetno odraditi topografsko snimanje pa smo promijenili plan. Otišli smo u obližnju špilju Ričina u blizini sela Vrilo, nedaleko od Tomislavgrada. Ta špilja je izvor rijeke Ričine koja je podzemni nastavak rijeke Šuice, koja ponire u Duvanjskom polju te podzemno teče ove špilje odakle ponovno teče površinom i napaja vodom Buško blato. Hvala Duvnjacima na gostoprimstvu i roštilju nakon špilje!

Dva tjedna kasnije, 10. studenog složila se ekipa za posjet Gospodskoj špilji. Mirna, Karlo, Dario, Marko i ja smo otišli do izvora Cetine gdje smo posjetili objekt unutar kojeg teče voda koja izlazi na površinu upravo na svima poznatom izvoru Cetine. Bilo nam je zabavno istraživati objekt gdje konopom i speleološkom opremom prešli vertikalni skok u oba smjera. Najzabavnije je bilo plutanje čamcem na napuhavanje tzv. Explorer koji je vjerojatno prošao više speleoloških objekata nego što su neki pojedinci mlađe generacije. U povratku smo istraživali labirint kako bi zaobišli vertikalni skok. Baš smo se zabavili i oduševili, te s razlogom nosi ime Gospodska špilja (pećina).